ponedjeljak, 24. travnja 2017.

O pravoj ljubavi

Zato, ne dopustite nikome da vam kaže kako ne postoji. Postoji. Kada utihne sve, pa te navečer privuče na svoje rame, pogledate se onako kako samo jedno drugo gledate, sve sile Svemira vaši su saveznici.




U ono što ne vidiš svojim očima teško povjeruješ, zar ne? A ono što osjetiš srcem?

Povremeno valja zatvoriti oči, pa osjetiti dušom. Ona bolje vidi, ona gleda nekim drugim očima. Pustiti intuiciju da se razmaše, upijati sve, pa se umiti čistom energijom sve dok duša otkloni sve prepreke, a oči ugledaju.

Kada imaš nešto za što prilično puno ljudi ne vjeruje kako uopće postoji, osjećaš se kao da si se popeo na planinu i svijet je tvoj! Znaš da si blagoslovljen. Znaš da si darovan rijetkim darovima. Ljubav je rijedak dar, rijetko se nađu dvoje koji toliko pripadaju jedno drugome od prvog trenutka, da više niti vrijeme ne postoji. Čini ti se kako ste oduvijek zajedno. Kako nije niti postojalo vrijeme u kojemu ste se tražili. Postoji samo vaše vrijeme. I nekako instantno iz vaše memorije brišu se svi padovi prije vašeg susreta, sve bivše "ljubavi" za koje tek tada shvatite da nisu bile ni blizu onoga što je ljubav. Ako vam se oboma dogodi taj "restart", znajte da je to ta prava ljubav. Ona briše sve prije nje i gradi čvrsti dom, opasan debelim zidovima, u koji nitko ne može ući. Jer, sve što joj treba već je unutra.

Onima koji to imaju sve ovo zvuči jako poznato. Onima koji nemaju zvuči nemoguće. Jedni iz te grupe će priželjkivati isto, nadati se doživjeti samo jednom tu silinu povezanosti, jer samo jednom i jest dovoljno, zato što to "samo jednom" onda traje neraskidivo zauvijek. Baš dok nas smrt ne rastavi. Drugi će se iz zloće što to nemaju i sami, rugati ili se skoncentirati na pokušaje uništavanja nečije kuće sagrađene od čiste ljubavi. Ali takvi će uredno udariti glavom o zid, "poljubiti" vrata jer ne možeš ući tamo gdje nisi pozvan. A ako razvališ vrata, dobiješ batine, i to dvostruke. Vrlo jednostavno.


Prava ljubav, koja je uzajamna, u kojoj se jednako voli, u kojoj se svaka prepreka svlada, ono kada su dvoje ljudi iznimno bliski, kada razgovaraju o svemu, kada su jedno drugome snaga, postoji. Povezani do te mjere da doista ne znaš gdje započinje jedno a završava drugo, privrženi jedno drugome do te mjere da im je život nezamisliv jednome bez drugoga - postoji.

Problemi? Ne postoji ta ljubav u kojoj parovi ne nalete na probleme, posebice u teškim i ludim vremenima kao što su ova. No, to ne čini njihovu ljubav manje pravom, samo ju učvrsti jer zajedno uspiju prebroditi sve. Odanost i privrženost je ključ. Ne bi to niti bila prava ljubav, da je nešto može ugasiti. U nesreći takvi parovi biraju biti suborci, pa se rame uz rame bore. Iz svega lošega što im se dogodi oni uvijek na kraju izađu držeći se za ruke. A kad se zajedno smiju, smiju se najluđe na svijetu. Imaju svoje interne šale, koje samo oni razumiju. Svoj svijet.

Ako ste tek pronašli ljubav vašeg života, istinski osjećate da je to to, ne bojte se, ništa na vašemu putu neće vas razdvojiti. Ako ste već dugo zajedno, onda već znate. A ako sanjate pronaći ju, onda činite to otvorena srca, jer samo poštujući postojanje prave ljubavi bit ćete blagoslovljeni svojom.

Da, postoje. Gledala sam cijeli moj život svoje roditelje, koji i dan danas žive tu pravu ljubav. I mislila sam uvijek - da mi je samo dio toga jednoga dana. A onda sam srela moju pravu ljubav i moj svijet postao je lijep, čak i kada to nije. I on i ja smo odrastali uz roditelje koji dan danas žive ljubav, pa smo se tražili, sve dok se nismo pronašli. A otkako smo se pronašli, prošli smo skupa ne jedan, nego stotinu života! Prošli smo u ovih osamnaest godina toliko toga, ali iz svega smo izašli držeći se za ruke. Držimo se za ruke u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, u dane kada nam je materijalno teško ili dobro, onda kada smo najlošija verzija sebe ili najbolja.

Prava ljubav nije idealiziranje onoga drugoga, prava ljubav je voljeti jedno drugoga baš takvoga kakav jest. Prianjanje, oslanjanje, vjernost, odanost, podrška, razumijevanje, opraštanje, sve je to dio nje. Jedino onda kada prođe kroz oluje, znat ćete. Jer bonaca nije od nikoga stvorila vrsnog moreplovca. Ali, prava ljubav jest!


Mnogi događaji i ljudi pokušat će vam ukrasti vašu sreću, ne znajući da ona nikada ne može biti njihova, jer čarolija koja nastane, nastane spojem baš određene dvije osobe. Putem ćete proživljavati sve i svašta, i tuge i sreće, i padove i uspone, i suze i smijeh, ponekad i vrlo teške životne gubitke, ali ne zaboravite, koliko god bili veliki ti gubici, vas dvoje ste uvijek na dobitku, jer on ima tebe, a ti imaš njega. I to je baš sve što trebate na vašem putu.

Zato, ne dopustite nikome da vam kaže kako ne postoji. Postoji. Kada utihne sve, pa te navečer privuče na svoje rame, pogledate se onako kako samo jedno drugo gledate, sve sile Svemira vaši su saveznici.

- Mihaela Varga




 

Nema komentara:

Objavi komentar