Svi smo mi na početku krhke biljčice, zaštićeni od svega. Sve do jednom. Netko prije, netko kasnije, ali svima nam dođe trenutak kada shvatimo da svijet i nije tako bezazleno i lijepo mjesto, a da ljudsko zlo prerasta sve što smo mogli pojmiti.
Moje upoznavanje stvarnog svijeta krenulo je kada je krenuo rat, a ja sam tada bila tek djevojčica koja je gledala svijet u bojama i nikada do tada nije znala da postoji crna.
A postoji.
Danas kada gledam unatrag, koliko god to bilo teško iskustvo, koliko god sam morala prerano "progledati", drago mi je što jesam jer bi me do sada već zdrobili i zgazili loši ljudi. Ovako sam bila pripremljena, koliko toliko. Ipak, moram priznati kako sam tada mislila da je to zlo u ljudima prisutno samo kada krene neki rat. O, kako sam bila naivna! Tek kasnije sam spoznala kako zlo u miru može biti prepredeno, šutke ti se privući, pa ti rasporiti utrobu.
Zlo u ljudima ne bira vrijeme, ne spava i ne miruje. Konstantno je prisutno, i čini se kako takvi žive samo kada čine zlo. Patnja je njihova hrana i motivacija - tuđa patnja, naravno.
Primijetila sam i kako glupost često drži zlo za ruku. Ne koristim namjerno riječ "zloću", jer to je sasvim druga dimenzija od zla.
Nevjerojatno je kako zlo brzo okupi iste. Pronađu se valjda po smradu kojeg ostavljaju iza sebe. I do jučer oni koji se nisu mogli smisliti što zbog toga jer su jedni fanatični vjernici, a drugi fanatični ateisti, što zbog stotinu i jednog "razloga" za mržnju, počnu se okupljati, ljubeći se poput Jude, znajući da su se okupili samo da bi zajedno "djelovali" kada nanjuše zajednički plijen, a već sutradan će izdati jedni druge. Ne postoji tu ljubav, samo zajednički interes. A brak kojeg veže interes nikada nije suštinski sretan.
Volim razgovarati s ljudima, pa mi tako pričaju o svojim iskustvima. Ne postoji baš nitko koga nije iznenadila količina zla koja stanuje u nekim ljudima. Većinom ostajemo zatečeni time, neovisno jesmo li već to osjetili na svojoj koži ili nismo.
Ja sam to osjetila toliko puta, da više i ne brojim. I znate što, došla sam s godinama do toga da me sve manje i manje dira njihovo zlo. Zato što znam da sve što zli ljudi čine, zapravo doista izjeda njih same, iznutra, polagano ali sasvim sigurno. Zato što mašta tih ljudi nije inteligentne naravi, nego je često samo glupa verzija zla, u kojoj su laži doveli do savršenstva bljuvotine, kakvi su i sami.
Dignite glavu visoko, vi znate tko ste. A zlu pokažite srednji prst, jer je to jedino za što vas može povući!
- Mihaela Varga
Nema komentara:
Objavi komentar