Ne, ne mislim na otrcane fraze u kojemu volite cijeli svijet, mislim na ono kada doista volite. Kada imate puno ljudi koje baš volite - obitelj, prijatelje, rodbinu, vaše srce je toliko veliko koliko njih nosite u njemu. Jedini je problem što će vas boljeti svaki puta kada boli i njih. Boljet će vas još i više, ako ne možete učiniti baš ništa da ta njihova bol ode.
Vrijeme će prolaziti, a vi ćete biti dio njihovih života uvijek, bili blizu ili daleko. Grlit ćete se preko svih kilometara koji su se naslagali između vas. Sva ona polja suncokreta, sve rijeke, planine, mora i oceani, sve će to vaše misli prijeći u trenutku. Nema te daljine koja ljubav može zaustaviti. I pecnut će vas svaki puta kada poželite dotaknuti ih, onako glasno i sočno poljubiti u obraz, smijati se na sav glas, ispijati kave i razgovarati o svemu i svačemu ili o ničemu, u tišini gledajući neki zalazak sunca.
Kroz godine gledat ćete kako su sretni i kako im ide, i vaše srce će poskakivati od radosti. Jer srce kad voli ne pita jesi familija ili si prijatelj. Ako te volim, obitelj si. O, kako ćete se radovati njihovim uspjesima i životno važnim događajima! Ponekad nećete znati kuda strpati tu svu radost jer iz grudi želi van.
A onda će doći dan kada će ljudi koje volite patiti, tko zna iz kojega razloga, ali boljet će ih. I gledat ćete ih kako se bore sa raznim životno teškim situacijama. Bit će tu svakojakih borbi, od onih sa bolešću, do nekog osobno teškog gubitka, gledat ćete ih kako su nesretni... A vi nećete moći uzeti tu tugu i bol i samo ih odnijeti, pa baciti negdje da ih nitko ne pronađe. Duboko, što dublje! Nećete moći učiniti nikakvo čudo i bit ćete beskrajno tužni i beskrajno ljuti, jer će vam se život nasmijati u lice i reći vam da nemate tu moć. Oh, kako izgubljeno se čovjek osjeća kada netko koga voli pati, kako je teško znati da ne možeš uhvatiti golim rukama tu vražju tugu pa je iščupati van, izgaziti je dvjestopedeset i pet puta, pa je baciti u neki ponor kojemu nema kraja.
Umjesto toga, neće biti kraja vašem osjećaju nemoći.
Ali, ima nešto u čemu ste moćni, najmoćniji na svijetu, ta super moć zove se ljubav. Pa ju darujte svakodnevno i kad je dobro, ne samo onda kada je loše. Primijetite ljude, ne doživljavajte svoje bližnje zdravo za gotovo.
Volite onoga kraj sebe, onoga što diše pored vas, jer možda sutra više neće biti vremena. A vi mislite, tu je, imamo svo vrijeme ovoga svijeta. Nemamo. Nitko nam nije dao jamstvo na trajanje. Ne jamče nam vrijeme, ne jamče nam ništa. A to što dobijemo valja cijeniti.
Zato grlite, volite, ljubite, recite, ne skrivajte. Razgovarajte, opraštajte, prihvatite ispriku. Ma, zaboga, ne bojte se voljeti! Neka vas proglase patetičnom i emotivnom ludom, ali vi i dalje volite!
Kada dođu teški dani, iskoristite tu moć, pa opet volite. Možda ne možete riješiti sve probleme ovoga svijeta i možda ne možete otjerati ni tugu, ni bol, ni nesreće, ni bolesti, ni druge životno teške situacije. Ali možete biti ljubav. Svaka topla riječ, svako ohrabrenje, svako razumijevanje, pa i svaka tišina ako treba, je dar.
Radujte se s onima koje volite, doživite ih u njihovoj punini. Pohvalite ih kada se trude, ohrabrite kada se boje, zagrlite i učinili ste sve što ste mogli. Voljeli ste. A kada ostarite jedino to će se zbrajati. Jedino to se zbraja od prvog do zadnjeg udaha. I ništa više. Samo ljubav.
- Mihaela Varga
Posjetite i moju Facebook stranicu
Nema komentara:
Objavi komentar