Iznova

Ponekad ostane samo zgarište. Prsti ti poprime sivu boju dok kopaš među ostacima ničega. Bol zatomiš, ne zato jer imaš super moći, nego naprosto da preživiš. Sustigne te kasnije, kad već svi zaborave.

Ali ti ne zaboravljaš.

Rijetki razumiju tvoju tišinu kada te prekrije. Oni bi da se smiješ, a ti se pokušavaš sjetiti kako se to čini.

Nije ono "iznova" posao za svakoga. No, već samo tvoje napuštanje zgarišta i onaj tren kada si oprao sivu boju s prstiju, znak je kako to nije sve što je ostalo od života, tvoje putovanje se nastavlja.

Znam, bit će te strah napraviti prve korake, nakon što dugo već imaš osjećaj kao da su ti obje noge slomljene, o srcu da ne govorim. I znam da će ti trebati hrabrosti da oribaš to sivilo, ali ne boj se, nego ribaj! Kad prihvatiš ono "iznova", vjeruj mi, pobjednik si!

- Mihaela Varga